U ovom blog postu sažet ću lekcije koje sam stekao iz svojih navika učenja i školskih aktivnosti tijekom srednje škole, kao i iz prakticiranja obzirnosti i suradnje.

Pišem o svojim akademskim iskustvima i razmišljanjima

Vjerovala sam da je, umjesto da učenje pokušavam pretvoriti u neku posebnu tajnu ili kratkoročno čudo, bolje pristupiti mu kao „navici“. Stoga sam si postavila cilj da uvijek pohađam nastavu i učim na istom mjestu, održavajući pravilno držanje. Umjesto da očekujem velike promjene ili čuda, usredotočila sam se na male dnevne zadatke i dosljedno se trudila ispuniti obećanja koja sam si dala.
Uspostavio sam određenu dnevnu rutinu i pridržavao je se. Svako jutro sam zapamtio 30 riječi iz engleskog vokabulara i navečer ih ponavljao kako bih provjerio svoje pamćenje. Tijekom jutra sam riješio jedan matematički i jedan društveni zadatak. Tijekom pauza sam ocjenjivao riješene zadatke i ponavljao one koje sam krivo riješio. Navečer sam se usredotočio na ponavljanje svojih slabih područja u jezičnim vještinama, pamćenje teorije i objašnjenja za pitanja na koja sam krivo odgovorio. Također sam redovito polagao jedan probni test iz engleskog jezika kako bih održao svoje vještine polaganja testova.
Uvijek sam pažljivo sudjelovao/la u nastavi i nisam pohađao/la privatne poduke. Vjerovao/la sam da srž svakog učenja leži u samoj nastavi, pa sam učio/la dosljedno ponavljajući znanje stečeno na nastavi i samostalno identificirajući i rješavajući sva područja koja nisam razumio/la. Kroz taj proces nastojao/la sam se više puta prisjetiti gradiva i ugraditi ga u svoje dugoročno pamćenje.
Učeći na ovaj način, moje ocjene nikada nisu značajno pale; iako je bilo razdoblja stagnacije, moji rezultati su uglavnom stalno rasli. Ovo iskustvo me uvjerilo da ne postoji prečac do učenja i da je dosljednost u konačnici rješenje. Naučio sam da navika gomilanja malih dnevnih napora stvara veću snagu od nadanja u jedan jedini udar sreće ili iznenadni uspjeh. U konačnici, vjerujem da sam naučio kako učiti - to jest, kako uložiti trud.

Pišite o glavnim školskim aktivnostima i razmišljanjima

Ono što je prvo potaknulo moj interes za Engleski dramski klub bila je predstava učenika viših razreda tijekom izložbenog razdoblja. Moja je tadašnja predrasuda bila da „predstava izvedena na engleskom jeziku mora biti dosadna ili samo hvalisanje“, ali sama izvedba ostavila je dubok dojam na mene svojom visokom razinom uglađenosti i uranjanja. Nježan dodir starijih učenika koji su upravljali rasvjetom, način na koji su se uživjeli u svoje uloge noseći ručno izrađene kostime i scene u kojima su emocije bile u potpunosti prenesene unatoč engleskom dijalogu - sve me to privuklo klubu.
Čim sam se pridružio klubu, dobio sam glavnu ulogu, a taj izbor je za mene bio i veliko iskušenje i izazov. Naravno, nisam bio navikao stajati pred ljudima i nikada nisam obnašao dužnost poput predsjednika razreda ili potpredsjednika. Ironično, čak je i karijera "učitelja" - san koji sam imao od djetinjstva - bila izvor tjeskobe za mene, s obzirom na to koliko je zastrašujuće bilo stajati pred drugima. U početku sam čak i starijim razredima rekao da je dodjela glavne uloge bila pogreška.
Međutim, stariji zadužen za režiju rekao mi je da zapravo imam potencijala. Njegove riječi - „Ne bi trebali biti prirodno nadareni glavni, već oni koji dosljedno vježbaju“ - bile su mi veliki izvor utjehe i motivacije. Vjerovao sam u te riječi i bacio se na vježbu. Redovito sam ponavljao rutinu pamćenja replika i ispravljanja izgovora te sam nastavio odlaziti u dvoranu vježbati govor naglas. Moj glas, koji je u početku bio tih, postupno je postajao sve glasniji i otkrio sam da projiciram neočekivano snažan glas; kroz taj proces moje je samopouzdanje raslo.
Moje bavljenje kazalištem također je promijenilo moju perspektivu o engleskom jeziku. Dok su mnogi moji prijatelji engleski jezik smatrali samo ispitnim predmetom, ja sam ga doživljavala kao proces učenja jezika druge zemlje. Kroz kazalište sam shvatila radost doživljavanja tog jezika i kulture, slično kao odlazak na putovanje. Dok sam učila izgovor kako bih izgovorila svoje rečenice i stvarala kostime koji su odgovarali kulturnoj pozadini kako bih oživjela svijet predstave, shvatila sam da engleski nije dosadan predmet, već ugodno iskustvo.
Na kraju smo uspješno završili predstavu i još uvijek ne mogu zaboraviti pljesak koji sam dobila na pozornici i impresivno iskustvo. Kroz ovu aktivnost naučila sam kako prevladati strah, moć dosljedne vježbe i kako engleski jezik pretvoriti u radost u svom životu.

Primjeri razmatranja, dijeljenja i suradnje te moja razmišljanja

U drugoj godini srednje škole bio sam predsjednik Engleskog dramskog kluba. Preuzeo sam tu ulogu na preporuku svojih starijih učenika, motiviran željom da bolje upravljam aktivnošću koju sam volio, ali osjećao sam veliki pritisak dok sam ispunjavao svoje dužnosti. Posebno sam osjećao snažan osjećaj odgovornosti za regrutiranje i vođenje novih članova i bio sam jako zabrinut hoće li moji vršnjaci nastaviti s aktivnostima koje sam planirao.
Dok sam se pripremao za aktivnosti kluba, primijetio sam jednog juniora kako tiho čita knjigu. Imao je dobar glas dok je govorio i djelovao je marljivo, pa sam ga htio pozvati da se pridruži klubu. U početku je razmišljao o ulozi pisca ili redatelja i bojao se stajati pred ljudima. Procijenio sam da ima puno potencijala za rast kao glumac, pa sam ga osobno nagovorio i ohrabrio da se pridruži klubu.
Iako su u početku oklijevali, stalno sam ih bodrio, hvalio njihova mala postignuća i jačao im samopouzdanje. Kroz ponovljene pohvale, podršku i prilike za vježbu, postupno su izašli iz svoje ljušture i mogli su istupiti kao glumci. Na kraju su sudjelovali u predstavi i dobro su se snašli, a naša je predstava uspješno završila.
Ovo iskustvo mi je konačno pomoglo da shvatim značenje pohvale koju sam primio od jednog maturanta godinu dana ranije. Shvatio sam da mala riječ ohrabrenja može donijeti značajnu promjenu i osjetio sam sve veću želju da podijelim ljubav i lekcije koje sam primio s drugim maturantima. Kroz to sam naučio da su obzirnost, dijeljenje i suradnja više od samo vrlina - to su praktične sile koje omogućuju rast zajednice.